Izložba Bunt: 68 u Rijeci i svijetu povezuje priču snažnih političkih prosvjeda iz maja 68. s recentnijim studentskim pokretima i umjetničkim praksama koje pozivaju na promišljanje sadašnjice i njenih problema. 1968. godina obilježena je borbom protiv kapitalističkog sustava vrijednosti, potrošačke ideologije koja svoj vrhunac doživljava u posljednja dva desetljeća. Posljedice ovakvog društvenog uređenja možemo uočiti u sve većoj klasnoj nejednakosti, komodifikaciji znanja, smanjenu radničkih prava, neizbježnog ekološkog zagađenja i bujanju kulture individualizma. Na izložbi će biti izloženi arhivski materijali (članci iz Novog lista i zapisnici sa studentskih skupština) koji su te godine pratili događaje u Zagrebu i Rijeci, kratki dokumentarci koji prikazuju aktualne studentske otpore na sveučilištima u svijetu te izbor studentskih umjetničkih radova koji promišljaju odnose moći, odnosno direktno se suprotstavljaju cenzuri i ukidanju slobode govora od strane političkih elita. Također, radovi pozivaju na neposluh, izražavaju upornost i angažiranost, reprezentiraju simboliku mladenačkog bunta te pozivaju na pozornije slušanje i gledanje društvene realnosti. Osim umjetničkih radova, sakupljeno je nekoliko studentskih tekstova i osvrta na temu koji će biti objavljeni u prvom broju galerijskog fanzina.
Izložba je također dio trodnevnog programa koji je ostvaren u suradnji sa Odsjekom za kulturalne studije Rijeka, Inicijativom Kulturalnih studija, Drugim Morem i Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture.
Izlažu: Saša Babić, Tanja Blašković, Nikola Gačić, Lana Gržetić, Andrea Knezović, Anita Kos, Denise Martinis, Eva Meštrović, Nikol Načinović, Marina Rajšić, Simona Uzelac
Fotografija Organ Grinder je nastala povodom izložbe Pičkin Dim u Osijeku. Ta izložba, održana u ožujku ove godine, je bila odgovor studenata/studentica i ostalih umjetnika/ca iz Osijeka i cijele Hrvatske na trenutna događanja u našem gradu. Nekoliko mjeseci prije, u prosincu, je održana izložba studentske fotografije O Fotografiji na UAOS u Muzeju Likovnih Umjetnosti, Osijek. Radovi studenata/studentica Umjetničke Akademije u Osijeku (pod mentorstvom prof. Vladimira Freliha) unazad 10 godina su bili izloženi i prikazivali su raznolikost izražaja i korištenja fotografije kao medija. Ja sam također sudjelovala na izložbi sa nekoliko radova. No, određeni pojedinci, a po njihovom svjedočenju i mnogi građani Osijeka, su bili jako uvrijeđeni s određenim radovima, posebno s fotografijom Ane Petrović, pod nazivom Pičkin Dim. Spomenuti su izrazili ta takva izložba nema mjesto u Muzeju, posebno ne za vrijeme adventa, i oštro su osudili rad Pičkin Dim zbog prikaza ženskog spolnog organa. Situacija je dobila i svoje političko značenje kada se nakon nekoliko mjeseci tražila ostavka ravnateljice Muzeja Likovnih Umjetnosti u Osijeku, Jasminke Mesarić. To je bio trenutak koji je digao umjetnike/ce i javnost na noge, te su studenti/ce Umjetničke Akademije u Osijeku organizirali protestnu izložbu Pičkin Dim koja je bila odgovor na ta događanja u Osijeku. Tema izložbe je bila ženski spolni organ i mnogo umjetnika iz cijele Hrvatske je sudjelovalo s više od osamdeset radova.
Moj rad, Organ Grinder, se direktno bavi cenzurom umjetnika, a posebno umjetnica. Fotografija simbolizira žensku seksualnost koja je često potiskivana, ignorirana i skrivena. Penis, kao simbol muške dominacije doslovno i metaforički skriva vaginu. Iznimno je zabrinjavajuće da se u 2018. godini umjetnici u Osijeku i Hrvatskoj i dalje susreću s cenzurom i da je pitanje ženske seksualnosti i dalje jedan veliki taboo. Smatram da je uloga umjetnika i umjetnica pozabaviti se tim problemima u svojim radovima, a to je svakako jedan veliki dio mog osobnog umjetničkog stvaralaštva.
Liquid Transcendence i Apartment serije su fotografija osječke umjetnice Andree Knezović. Radovi su autoreferencijalni, a problematiziranjem vlastitog identiteta umjetnica propituje odnos okoline i pojedinca, te mehanizme samoreprezentacije i lacanovskog oka Drugoga, koje često funkcionira kao neželjeni korektiv vlastitom smislu i dojmu sebstva, budući da se značenje stvara uvijek u sredini tog feedbeck loopa, između odaslanog i primljenog, te ponovo primljenog i odaslanog, odnosno između akcije i reakcije. Pri tome, rad Andree Knezović sadrži kritičku oštricu, propitivački, gotovo provocirajući stav koji jasno afirmira prostor pojedinca, posebice žene koja ima svako pravo zauzeti poziciju izvan one društveno očekivane.
Serija Apartment direktno propituje “različite razine samoreprezentacije i njihovu autentičnost” kako u tekstu pojašnjenja rada navodi sama autorica. Fotografije prikazuju stambeni ambijent, očigledno ženski životni prostor, detalje poput kozmetike, cvijeća, ženske torbice, odjeće, hrane, dakle sve što čini svakodnevicu, a preklapa se sa jasno definiranim rodnim obilježjima. Malo manje očiti detalji su sex igračke (vibrator, dildo) koji predstavljaju društveno potiskivanje ženske seksualnosti, posebice ako ženski užitak ne podrazumijeva prisutnost muškarca, kako navodi autorica. Radom autorica dotiče problem percepcije identiteta žene u društvu, fotografskim prikazom naznačujući očekivane uloge, prezentirajući se unutar definirane uloge i istovremeno ju samom svjesnošću o tom činu prekoračujući. Manje vidljivi detalji funkcioniraju kao suptilana subverzija tradicionalnog shvaćanja žene, iskorak izvan ograničenja uloge, pravo na užitak.
Druga serija fotografija, Liquid Transcendence svojevrsni je rad u nastajanju. Autorica, s dozom ironije, umjesto turističkih fotografija sa putovanja donosi fotografije ceste i putova, uvijek sa dvostrukim mrljama od urina u centralnom dijelu kompozicije. Lokacija i datum, osim što su navedeni u nazivu fotografije, potpuno su nebitni, fotografirano mjesto lišeno je identiteta, no istovremeno predstavlja gotovo animalno obilježeni teritorij. Uriniranje je istovremeno čin vandalizma – u smislu povratka primarnim nagonima i čin otpuštanja, olakašanja. U ovom kontekstu, taj čin simbolizira iskorak izvan restriktivnog, društveno uvjetovanog, čin nesputanosti prirodnog impulsa ali i zanimljivo likovno riješenje.
Autorica je sudjelovala u nedavno otvorenoj izložbi Pičkin dim u Osijeku, a njezini radovi izuzetno su intrigantni u kontekstu rastuće represije i klerokonzervatizma. Tako osobno propitivanje i zagovaranje oslobođenja ženskog identiteta od konzervativno shvaćenih uloga možemo čitati kao ključ za otvaranje prostora slobode od patrijahalne opresije, prostora koji smo do nedavno barem djelomično prisvojile, a sada nam se ponovo oduzima.
The exhibition Pičkin Dim (Pussy’s Smoke – a Croatian slang term used to describe something that’s a piece of cake or easy to overcome) was the artists’ answer to the ‘outrage’ caused by a photograph of the same name by the author Ana Petrović, which was exhibited at Gallery of Fine Arts, Osijek. The photograph was a part of the group exhibition On Photography at the Art Academy of Arts, Osijek. The artwork was used for political means and was also censored by Facebook for being ‘inappropriate’. The recent events that occurred in Osijek are extremely worrying and set a bad precedent that could influence the artistic freedom and expression in the future.
Over 70 works were exhibited at the Pičkin Dim exhibition and all of them represented the vagina in some form or another.
I participated with the photographed named Organ Grinder (2018). It represents censorship and symbolizes female sexuality which is often oppressed and ignored. The penis, as a symbol of male dominance, is literally and metaphorically obscuring and diminishing the vagina.
Group exhibition entitled On Photography At The Academy of Arts Osijek has been opened to the public on December 1st, 2017 in the Gallery of Fine Arts in Osijek, Croatia. The exhibition, curated by Vladimir Frelih, showcased student works in the photography medium. What is amazing about this exhibition is the unique approach of each artist to the photography medium, which resulted in great contemporary photography artworks.
I am very happy to be a part of this exhibition, and a couple of photographs from the series Apartment (2016) and Untitled (2015) were included.
The following artists have been featured in this group exhibition: Adam Atila, Ana Petrović, Andrea Knezović, Damir Lesinger, Dina Lukić, Dora Tomić, Dražen Budimir, Ida Đurkić, Ivan Matančević, Ivana Jozić, Ivona Medarski, Josip Kaniža, Karlo Arnold, Kristina Marić, Krunoslav Dundović, Lucija Jakovina, Lucija Marić, Luka Brico, Marija Matić, Marija Mikulić Bošnjak, Martina Ižaković, Mirna Petrović, Mirna Pokorić, Momir Baborac, Robert Fišer, Tamara Čes, and Zrinka Botić.
For more information about each artist and their work, read the text about the exhibition, by Anamarija Koljanin.
(scroll down for Croatian version)
On Photography at the UAOS
The exhibition On Photography at the UAOS gathers selected works of the students from the Art Academy in Osijek, realized through photography classes under the mentorship of Professor Vladimir Frelih during the last ten years, from the beginning of the photography class at the UAOS.
The exhibition includes the works of the first generation of students of the Art Academy in Osijek, some of which are those who continued to work as artists after the end of their studies and became noticed in the art scene. We know their work from solo and group exhibitions they are actively participating in, while some of them became educators and art pedagogues. On the other hand, the exhibition gathers the works of the students who exclusively chose to be only educators or they apply their knowledge outside of the sphere of contemporary art, as well as the youngest future artists and educators who are yet to finish their studies.
The photography classes have the goal to familiarize students with the basic terms and technical knowledge and applications of photography through different aspects of visual expression, covering a wide range from documentary photography to works that are created by visual exploration and experimentation with some of the aspects of media or visual, conceptual or representational problems. Aside from questioning the visual in photography and using photography for documenting situations or processes, the students are familiarized with using photography as an integral part of multimedia projects and connecting different art mediums.
Furthermore, learning how to choose and apply the photographic medium and technique for the realization of their work, how to conceive, develop, perform, and present a photographic project, how to compare and combine different photographic experiences from history and theory of photography is learned simultaneously through adopting a multimedia approach and an attitude that photography is simply one of the possible mediums for artistic expression within a number of contemporary art strategies and that choosing photography as a medium comes from solving some sort of artistic problem, idea or a concept.
One of the more complex projects that include multiple mediums is the work of Josip Kaniža, here present with the series of photographs Untitled and Copy/Paste. In this work, photography is used to document imprints of a space with the frottage technique so that the photographs document the relief structure created with graphite. With this process, the photography series functions as an archive of the space transferred into imprints and at the same time as a series of abstract paintings, while it’s primarily created as a document of an artistic process.
Interest for abstract visuals and transferring content from one medium to another is characteristic to Ana Petrović’s Untitled (from the LIFRAM series). Her series of five photographs records light from a movie projector so that the light alone and the spreading of light between the projector and the screen becomes the content of the image, and the series of abstract compositions have subtle tonal variations within an identical frame.
A couple of other authors are also interested in aspects of photography where tonal or coloristic visual compositions are made that move towards abstraction or difficulty of discerning motifs, usually in series, shooting surface structure in close-ups like a flimsy wall, pavement or impressed traces on human skin, in the works of Dora Tomić (Layers of Rationalization), Momir Baborac (Untitled), and Kristina Marić (Traces). Or they emphasize color and geometry of lines and surfaces shot from above in the work of Marija Matić (From Above).
In the works of Krunoslav Dundović (Reconstruction I and Reconstruction II) and Mirna Pokorić (Object), a photograph is a result of a work process in the medium of digital video and animation. Dundović experiments with computer editing of video and collages of micro-frames and he achieves a visual fragmentation of a moving image while Pokorić constructs object from fragments of different discarded objects, photographs them and includes them in a stop animation. In another work, Pokorić intervenes with drawing and painting on the pages of a scrapbook bought at a flea market, and then she photographs her interventions over children drawings, accomplishing meaningful and visual contrasts.
Damir Lesinger explores the possibilities of narration in a photo-comic, using himself as a character in a fictionalized narrative structured through collage photography and a couple of works are done by digital photomontage and digital collage, and the result is strange and humorous displays that critically interpret reality, playing with ingrained patterns of representation. Like in the works of Atila Adam (Colt Python), Ivana Jozić (Dining and Forest), Marija Mikulić Bošnjak (Headless), Tamara Čes (Universal), and Lucija Marić (The Moon), the works a created with photo manipulation of their photographs or collected visual material. From photographs collected from the internet, Ana Petrović and Karlo Arnold create wall collages or photo-installations, questioning personal identity. Ana Petrović structures the installation from random portraits of the people with the same name and surname, while Arnold creates a visual archive of his everyday life and social interactions with the photographs from social media and his personal collection.
Everyday life is a subject of more series of works. Dina Lukić records staged situations where she questions the weird and offensive in the context of an ordinary everyday life. Andrea Knezović, dealing with the problem of self-representation, in the series Apart ment, openly records traces of her lifestyle, privacy, and intimacy, questioning them as a reflection of her personality and identity in relation to social norms. Ivan Matančević in the series In The Home of the Media, shoots portraits of his friends illuminated by a TV screen, in states of intense immersion in the content of the TV program, presenting them as passive consumers of mass media. Ida Đurkić in the series Habit captures the same sight every day, a view through a window with a lamp reflection, in different light conditions, at the same time of the day.
A couple of works deal with different aspects of presentation of the human body, using different techniques like cyanotype or scanning, and different approaches in recording staged situations and portraits: Kristina Marić (Dichotomy of Pain, Hansel and Gretel), Zrinka Botić (Untitled), Andrea Knezović (Untitled), Mirna Petrović (Memento), Martina Ižaković (Untitled), Tamara Čes (Zone).
Documentary aspects of photography are developed by Lucija Jakovina by portraying her grandmother and especially Robert Fišer in the series Transitions, precisely capturing the interior of devastated factories like Kožara and Šećerana, creating a visual archive of empty industrial buildings. A critical charge in capturing social reality is evident in the series Cats, Sex & Nazis by Dražen Budimir. He captures the sights inside cars, over the barrier of car windows, making rosaries with crosses hung on the rearview mirror the center of the composition. By repeating the motifs of the religious symbol which he combines with statements taken from internet forums where hate and bigotry is expressed next to religiousness, Budimir constructs a critical narrative about hypocrisy in the contemporary society. Kristina Marić, in the work Nobody’s square, is also critical towards society imprinted with nationalism. She uses photography to document phases of an art action where a piece of land dug up in the territory of one country is transferred over the state border and buried in the territory of the other country.
The number of different approaches, aesthetics and practices that can be seen in this selection of student works show encouraging courses of thought that develop towards different elementary or more complex medium exploration, depending on personal interests, preoccupations, and artistic curiosity. There are works from the ones that are easily read and simple to concepts and more complex ideas that invite us for a more layered reading. Thereby, it shouldn’t be forgotten that these are the works that were often created as a result of first student encounters with the medium of photography and their first explorations of the possibilities of the medium which has, as we can see from a few artist, resulted in a deliberate and complexly structured works.
Ana-Marija Koljanin
Croatian version:
O fotografiji na UAOS
Izložba O fotografiji na UAOS okuplja odabrane radove studenata Odsjeka za likovnu umjetnost Umjetničke akademije u Osijeku realizirane kroz nastavu kolegija fotografije pod mentorstvom profesora Vladimira Freliha, tijekom posljednjih deset godina, odnosno od samoga pokretanja kolegija fotografije na Odsjeku za likovnu umjetnost do danas.
Izložba obuhvaća radove prvih generacija studenata osječke Umjetničke akademije, među kojima su i oni koji su se nakon završetka studija nastavili baviti umjetnošću te postaju sve zapaženijima na umjetničkoj sceni. Njihov rad poznajemo sa samostalnih i skupnih izložbi na kojima aktivno sudjeluju, dok su neki od njih i sami postali edukatori i likovni pedagozi. S druge strane, izložba okuplja i radove studenata koji su se nakon studija opredijelili isključivo za pedagoški rad ili primjenjuju stečena znanja izvan sfere suvremene umjetnosti, kao i najmlađe buduće autore i pedagoge kojima tek predstoji završetak studija.
Nastava se na kolegiju fotografije izvodi u cilju upoznavanja studenata s osnovnim pojmovima, obilježjima, tehničkim znanjima te primjenama medija fotografije kroz različite aspekte likovnog izražavanja, obuhvaćajući širok raspon od reportažne i dokumentarne fotografije do radova koji nastaju vizualnim istraživanjem i eksperimentiranjem s nekim od svojstava medija ili likovnih, konceptualnih i prikazivačkih problema. Pored preispitivanja likovnog u fotografiji, zatim upotrebe fotografije za dokumentiranje situacija ili procesa, studente se upoznaje s upotrebom fotografije kao sastavnog dijela multimedijskih projekata ili poveznice između različitih medija likovnog izražavanja. Štoviše, učenjem kako odabrati i primijeniti fotografski medij i tehniku za realizaciju svog rada, kako koncipirati, razvijati, izvesti i prezentirati fotografski projekt, kako komparirati i kombinirati različita fotografska iskustva iz povijesti i teorije fotografije, uči se istovremeno kroz usvajanje multimedijskog pristupa radu i usvajanje stava da je fotografija tek jedan od ravnopravnih medija umjetničkog izražavanja unutar brojnih suvremenih umjetničkih strategija, odnosno da odabir fotografije kao medija proizlazi iz rješavanja nekog umjetničkog problema, ideje ili koncepta.
Jedan je od kompleksnijih projekata, koji uključuje realizaciju kroz više medija, rad Josipa Kaniže, ovdje predstavljen serijama fotografija Bez imena i Copy/paste. U ovom se radu fotografijom bilježi otiske prostora nastale tehnikom frotaža tako da fotografije dokumentiraju reljefnu strukturu izvedenu grafitom. Takvim postupkom serija fotografija funkcionira kao arhiv prostora prenesenog u otiske te ujedno kao niz apstraktnih slika, dok primarno nastaje kao dokument umjetničkog procesa.
Zanimanje za apstraktnu vizualnost i prenošenje sadržaja jednoga medija u drugi svojstveno je i radu Bez naslova (iz serije LIFRAM) Ane Petrović. Njezina serija od pet fotografija bilježi svjetlost projektora tijekom prikazivanja filma te tako sama svjetlost, odnosno rasprostiranje svjetla između projektora i projekcijske plohe postaje sadržajem slike, a sam niz apstraktnih kompozicija donosi suptilne tonske varijacije unutar identično postavljenog kadra.
Još nekoliko autora zanimaju prikazivački aspekti fotografiranja kojima ostvaruju tonske ili kolorističke likovne kompozicije koje se kreću prema apstrahiranju prikaza ili otežavanju raspoznatljivosti motiva, najčešće u serijama, snimajući u krupnim kadrovima strukturu neke površine, poput oronulog zida, uličnog pločnika ili utisnutih tragova na ljudskoj koži, u radovima Dore Tomić (Slojevi racionalizacije), Momira Baborca (Bez naziva) i Kristine Marić (Tragovi), ili pak naglašavajući boju i geometrizam linija i ploha udaljenim kutom snimanja motiva i odozgo, u radu Marije Matić (Svisoka).
U radovima Krunoslava Dundovića (Rekonstrukcija I i Rekonstrukcija II) i Mirne Pokorić (Objekt) fotografija je rezultat procesa rada u mediju digitalnog videa i animacije. Dundović eksperimentira pomoću računalne montaže digitalnog videozapisa i kolažiranja mikro-kadrova, čime postiže vizualnu fragmentaciju pokretne slike, dok Pokorić konstruira objekte od fragmenata različitih odbačenih predmeta te ih fotografira i potom uključuje u postupak stop-animacije. U drugome radu, Pokorić slikarski i crtački intervenira na stranicama spomenarske bilježnice kupljene na buvljaku, te potom svoje intervencije preko dječjih crteža i zapisa fotografski dokumentira, ostvarujući značenjske i vizualne kontraste.
Damir Lesinger u foto-stripu istražuje mogućnosti naracije, koristeći svoj lik u fikcionaliziranom narativu strukturiranom kroz kolaž fotografija, a nekolicina je radova izvedena postupcima digitalne fotomontaže ili digitalnog kolaža, čime nastaju likovne cjeline začudno ili humorno konstruiranih prikaza koje nerijetko kritički interpretiraju stvarnost poigravajući se uvriježenim obrascima prikazivanja, primjerice u radovima Adama Atile (Colt Python), Ivane Jozić (Objedovanje i Šuma), Marije Mikulić Bošnjak (Headless), Tamare Čes (Universal) i Lucije Marić (Mjesec), pri čemu se radovi realiziraju naknadnom manipulacijom vlastitih fotografija ili se koriste i kolažiraju fragmenti prikupljenog vizualnog materijala. Od fotografija prikupljenih s Interneta Ana Petrović i Karlo Arnold stvaraju zidne kolaže, odnosno fotoinstalacije, baveći se pitanjima osobnog identiteta. Ana Petrović strukturira instalaciju od nasumično odabranih portreta osoba istog imena i prezimena (Ana Petrović), dok Arnold stvara vizualni arhiv svoje svakodnevice i društvenih interakcija fotografijama s društvenih mreža te iz osobne kolekcije.
Svakodnevica se kao tema na različite načine pojavljuje u još nekoliko serija radova. Dina Lukić snima režirane situacije kojima problematizira zazorno u kontekstu uobičajene svakodnevice. Andrea Knezović, baveći se problemom autoreprezentacije, u seriji Stan neskriveno bilježi tragove svog načina života, privatnosti i intime, propitujući ih kao odraz svoje osobnosti u odnosu na društvene norme. Ivan Matančević u seriji U domu medija portretira svoje prijatelje osvijetljene svjetlošću ekrana, u stanjima intenzivne uronjenosti u sadržaj televizijskog programa, prikazujući ih kao pasivne konzumente masovnih medija. Ida Đurkić pak u seriji Navika svakoga dana bilježi jedan te isti prizor, pogled kroz prozor u kojem se zrcali sobna lampa, u različitim svjetlosnim uvjetima, u isto doba dana.
Nekoliko se radova bavi različitim aspektima reprezentacije ljudskog lika, koristeći različite tehnike, poput cijanotipije ili skeniranja, te različite pristupe u bilježenju režiranih situacija i portretnih uprizorenja: Kristina Marić (Dihotomija boli, Hensel und Gretel), Zrinka Botić (Bez naziva), Andrea Knezović (Untitled), Mirna Petrović (Memento), Martina Ižaković (Untitled), Tamara Čes (Zona).
Dokumentarističke aspekte fotografije razvija Lucija Jakovina portretiranjem svoje bake, te posebno Robert Fišer u seriji Tranzicije, precizno bilježeći kadrove interijera devastiranih tvornica, poput Kožare i Šećerane, stvarajući vizualni arhiv ispražnjenih industrijskih pogona. Kritički naboj u bilježenju društvene stvarnosti dolazi do izražaja i u seriji Cats, Seks & Nazis Dražena Budimira, koji registrira prizore unutrašnjosti automobila preko barijere automobilskih stakala, smještajući u središte kompozicije motiv krunice s križem ovješene o retrovizor. Repeticijom motiva religijskog simbola koji u kompozicijama fotografije i teksta kombinira s iskazima preuzetim s internetskih foruma u kojima se uporedo s religioznošću izražava netrpeljivost ili mržnja, Budimir konstruira kritički narativ o licemjerju i sve prisutnijim nazadnim pojavama suvremenog društva. Kristina Marić se u radu Ničiji kubik također postavlja kritički spram šireg društvenog konteksta obilježenog nacionalizmima, koristeći fotografiju za dokumentiranje faza umjetničke akcije u kojoj se određenu količinu zemlje iskopane na teritoriju jedne države nastoji prenijeti preko državne granice i zakopati na teritoriju druge.
Brojnost i različitost pristupa, estetika i praksi koje se uočavaju u ovom odabiru studentskih radova ukazuju na poticajne smjerove razmišljanja koji se razvijaju se prema različitim elementarnim ili složenijim medijskim istraživanjima, ovisno o osobnim interesima, preokupacijama i umjetničkoj znatiželji. Nastaju radovi u rasponu od lako čitljivih i jednostavnih koncepata do kompleksnijih i detaljnije razrađenih ideja koje pozivaju na slojevitija čitanja. Pri tome ne treba gubiti iz vida da su ovdje izloženi radovi često nastali kao rezultat prvih studentskih susreta s radom u mediju fotografije i njihovih prvih istraživanja samih mogućnosti medija, što je, kako se možemo uvjeriti, kod nekolicine autora rezultiralo i vrlo promišljenim i kompleksno strukturiranim realizacijama radova.
The exhibition Encounters In The Making took place on July 19th, 2017 at Eurodom in Osijek, Croatia.
What is different and interesting about this exhibition is that it was an all-female exhibition of Academy of Arts, Osijek students. Apart from myself, fifteen of my colleagues were involved in the exhibition: Mirela Blažević, Antonela Juriša, Martina Ištvan, Dorotea Cvijanović, Mirjana Pjevac, Martina Kovačević, Josipa Stojanović, Maja Gjajić, Ivona Matoušek, Lucija Mitar, Iva Muškić, Ida Đurkić, Doris Despot, Ivona Medarski, and Marija Šurina.
Our mentor and curator was dr. art. Ines Matijević Cakić, a professor at the Academy of Arts, Osijek.
The exhibition Encounters In The Making included works from all four departments of the Academy of Arts, Osijek; painting, sculpture, graphics, and multimedia. The artworks ranged from paintings, graphics, sculptures, installations, photographs, videos, and mixed media art.
The importance of this exhibition was showcasing young female artists in the Osijek area, and that is something that is often overlooked in the Osijek art scene. Female look on art is very important and this exhibition shows the incredible range of female artworks. Encounters In The Making also gives a chance to young student artist to showcase their work and gain more experience in exhibition setup.
Although this was a student exhibition, the quality of the artworks and the exhibition setup was at a high level which is very important to note. A high number of viewers and their praise and positive reactions suggests that these kinds of events should happen more often in Osijek.
Croatian Version
Izložba Susreti u Nastajanju održala se 19.07.2017. u prostoru Eurodoma u Osijeku.
Ono što je zanimljivo i drugačije u ovoj izložbi je to što su u njoj sudjelovale samo žene, studentice Umjetničke Akademije u Osijeku. Osim mene, 15 mojih kolegica je izlagalo na izložbi: Mirela Blažević, Antonela Juriša, Martina Ištvan, Dorotea Cvijanović, Mirjana Pjevac, Martina Kovačević, Josipa Stojanović, Maja Gjajić, Ivona Matoušek, Lucija Mitar, Iva Muškić, Ida Đurkić, Doris Despot, Ivona Medarski i Marija Šurina.
Naša mentorica i kustosica je bila dr. art. Ines Matijević Cakić, profesorica na Umjetničkoj Akademiji u Osijeku.
Izložba Susreti u nastajanju je uključivala radove sa sva četiri smjera Umjetničke Akademije u Osijeku; slikarstvo, grafika, kiparstvo i multimedija. Stoga su radovi uključivali slike, grafike, skulpture, instalacije, fotografije i video.
Ono što je bilo iznimno važno u ovoj izložbi je bila prezentacija mladih umjetnica na području Osijeka, nešto što je često zanemareno u Osječkoj umjetničkoj sceni. Ženski pogled na umjetnost je veoma važan i ova izložba prikazuje domet i opseg radova mladih umjetnica u Osijeku. Susreti u nastajanju također daju priliku mladim studenticama da pokažu svoje radove i steknu više iskustva u organizaciji i postavljanju izložbi.
Iako je ovo bila studentska izložba, kvaliteta radova i postav izložbe je bio na visokom nivou, što je iznimno važno napomenuti. Velik broj posjetitelja i njihove pozitivne reakcije sugeriraju da se izložbe ove vrste trebaju češće događati u Osijeku.
What is different and interesting about this exhibition is that it was an all-female exhibition of Academy of Arts, Osijek students. Apart from myself, fifteen of my colleagues were involved in the exhibition: Mirela Blažević, Antonela Juriša, Martina Ištvan, Dorotea Cvijanović, Mirjana Pjevac, Martina Kovačević, Josipa Stojanović, Maja Gjajić, Ivona Matoušek, Lucija Mitar, Iva Muškić, Ida Đurkić, Doris Despot, Ivona Medarski, and Marija Šurina.
